Bismillahirrahmanirrahim
Hvala Allahu, dž.š., koji je rekao: „Lekad kane lekum fi resulilahi usvetun hasaneh“- „Vi u Poslaniku imate najljepši uzor...“ a salevat i selam na Poslanik, a.s., koji je rekao: „Buistu li utemmime mekarimel-ahlak“- „Poslan sam da upotpunim plemenite ćudi“. Blagoslov i spas na sve poslanike, na časnu porodicu Muhammeda, a.s., na njegove vrle ashabe a Božije zadovoljstvo na sve dobre robove Božije.
U ovoj hutbi biće riječi o Muhammed, a.s., kao milost svjetovima o čemu Uzvišeni Allah Kaže:
„Poslali smo te kao milost svjetovima“
Prenosi Muslim od Ebu Hurejre da je Poslanik, a.s., rekao: „ Primjer mog slučaja je kao primjer čovjeka koji je potpalio vatru pa kad je ona obasjala okolinu pa navale na nju insekti. Čovjek ih odvraća ali uzalud. To je primjer mog slučaja sa vama. Ja vas odvraćam od vatre a vi nasrćete” Muhammed je milost svim svjetovima jer blagodareći njegovom pojavljivanju čovječanstvo ima na raspolaganju autentičnu riječ Božiju koja ga usmjerava, usrećuje, smiruje, liječi, štiti na ovom i na budućem svijetu a ponad svega drži u nepretregnutoj vezi sa Stvoriteljem i Gospodarom jer nestvorena riječ Božija je neodvojivi segment Božanske biti. Allah, dž. š., je progovarao čovjeku Svojom Božanskom riječju, zaodjenutoj u zemaljsko ruho, riječju kelimetskom, risaletskom, suhufskom, tevratskom, zeburskom, indžilskom a u samom zrijenju i kur'anskom, krunskim plodom objaviteljskog Božanskog pohoda.
Milost je svetovima jer je posrestvom njega utemeljena ispravna vjera a čovječanstvo pošteđeno mučnog traganja za njom jer je vjera iskonska potreba čovjeka sa kojom dolazi na ovaj svijet. Vjera je potreba duše kao što je hrana potreba tijela. Zato čovjek mora na neki način zadovoljiti potrebu duše. To zadovoljenje može biti neispravno isto onako kao što i poteba za jelom može se zadovoljiti nekvalitetno. U traganju čovjeka za vjerom, pojavili su se mnogi oblici religijske svijesti; monoteizam, politeizam, totemizam, fetišizam i mnogi drugi. Zdrav razum jedino može prihvatiti monoteizam a islam je najčišći oblik monoteizma (vjerovanja u jednog Boga) bez premca. Samo njegovo učenje se sačuvalo kao najčišći oblik monoteizma bez ikakvih natruha i ljudskih intervencija i samo preko njega je moguće dobiti uvid u ispravno vjerovanje.
Najsnažniji argument ovoj tvrdnji, svakako je šehade u kojoj se nedvojbeno ukazuje na Jednog Boga, jedine prave stvarnosti, Kojoj se svi stvoreni svijetovi nadaju kao Njena sjena. Sjene postoje ali su nestvarne. Tako i sveukupni obzir stvorenih svjetova je nestvaran spram Boga, koji svoje postojanje duguju Božijem postojanju i Njegovoj dobroj volji dok drugi dio šehadeta nije u svrsi isticanja poslanika, Muhammeda , a.s., nego odbacivanja bilo kakve mogućnosti o njegovom božanskom porijeklu i pripisivanja božanskih osobina.
Povratak islamu je sigurna budućnost Zemlje jer islam je vjera prirodnog poretka što podrazumjeva umjereno i ispravno korištenje božijih blagodati u skladu sa Božijom voljom ili Božijim zakonima što isključuje nered, nemoral, pohlepu i nezasitost kao glavni poticaj nekontrolisanog i nerazumnog iskorištavanja bogastva Zemlje i dovođenje čovječanstva u opasnost od samouništenja sopstvenim ponašanjem i sopstvenom civilizacijskom moći.
Zabrinut za čovječanstvo, on nesebično žuri da svjetlo islama zasija što šire zemaljskim prostranstvima. Kruna uspjeha i milosti je Oprosni hadždž kada Poslanik, a.s., naslućuje skori povratak svome Gospodaru jer je ovaj veličanstveni skup pokazao da je njegova misija uspješno dovedena kraju radi čega je i poslan, kao milost svijetovima a ne da uživa u ostvarenom carstvu. Tada odašilje svoju poruku Kur'anom: „…Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera…“1
Žar misionarstva uspješno prenosi, manirom vrhunskog pedagoga, na one što ostaju iza njega a islam, Allahovom voljom, plijeni aritmetičkom progresijom ljudske duše, čineći od njih nove misionare a ne lijene statiste. Što više spasiti ljudskih duša, bio je moto islamskih misionara, ali, na lijep način a ne grubo i odurno, sa nekom neobičnom metodikom, kako to čine danas neki čudni misionari.
Brojni su primjeri iz islamske povjesti o prihvatanju islama bez prisile, sasvim voljno, ugledanjem na uzorite muslimanske koji su kada prodaju vagali više a kada kupuju nisu saitničarili, muslimani koji su velikodušno znali i odgoditi plaćanje duga pa i oprostiti ga. Tako se širio islam u mnogim krajevima islamskog svijeta u koji nikada nije kročila vojnička noga muslimana. To su bili istinski misionari, najsvijetliji primjeri ambasadora islama, ponos a ne sramota, koji su plijenili svojom jenostavnošću a ne komplikovanošću, razmetanjem i ohološću. Bila su to vremena kada je svaki musliman čuvao ugled islama i muslimana, kada su, izgleda, manje pričali a više djelovali, manje moralisali a više moralno živjeli. Život svakog muslimana bi trebao biti ovakvim jednim ritmom intoniran, sukladno kur'anskoj po(r)uci da se na najljepši način poziva, mehko i mudro a ne kruto i tvrdoglavo izazivajući odbojnost i prema sebi i prema islamu.
Za mnoge znamenite ljude kažu da su produkt sredine. Primjer Posllanika, a.s., je skoro jedinstven jer je islamsko društvo produkt njegovog djelovanja, nezabilježeni revolucionarni preokret u ljudskoj povijesti. Nadmašio je svoje vrijeme a njegov nauk nadživljava stoljeća i milenije zahvatajući u sebi sva područja ljudske aktivnosti. Svaki trenutak njegovog života dokaz je istinitosti njegovog poslanstva.
Poslanikov put je put islama a islam je posve prirodna vjera, podudarna prirodnim zakonima jer im je ishodište isto (Allah, dž.š.) Islam treba živjeti normalno, prirodno a ne izvještačeno, nametljivo i glumeći neke velike vjernike.
Ne treba se zanositi iluzijama o nekim velikim djelima o islamiziranju svijeta. Muslimana ima toliko danas u svijetu da je sasvim dovoljno, uz priraštaj koji ih prati, samo sačuvati svoje porodice u islamu pred mnogobrojnim izazovima današnjice. Briga o čuvanju porodice je prva obaveza muslimana za koju će biti najteže položiti račun na Sudnjem danu. Izazovi današnjice su mnogobrojni koji čovjeka i njegovu porodicu lahko mogu skrenuti sa pravog puta. Ako na ovom položimo ispit postigli smo najveći uspjeh. Treba biti ustrajan. U prilog ovome a za kraj bi naveo Allahovu poruku. Uzvišeni Allah kaže: „A ako oni glave okrenu, ti reci: ’Meni je dovoljan Allah, nema boga osim Njega; na Njega se oslanjam, On je Gospodar svemira veličanstvenog’.“2 A Poslanik, a.s., kaže:
Bože, učini da čvrsto koračamo Poslanikovim putem, a.s., putem islama. Amin.
