Ramazan
EUZUBISMILLAH
Cijenjeni slušaoci Radio Gračanice, vjernici i vjernice! Nastupa Mubarek Ramazan i tim povodom u ime Medžlisa i u svoje lično ime izražavam najiskrenije želje, da ga ispostite, da se prospe Božiji bereket na sve vas, da vam budu kabul ramazanski ibadeti i vaše dove i da dočekamo bajramsko ozračje u dobrom zdravlju i raspoloženju, zadovoljni sobom a Allah zadovoljan nama.
RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN
O mjesecu ramazanu Allah, dž.š., kaže:
“U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana, koji je putokaz ljudima, jasan dokaz Pravog puta i razlikovanja dobra od zla. Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga posti, a ko bolestan bude ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti. Allah hoće da vam olakša, a ne da teškoće imate, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate za uputu koju vam je dao, te da zahvalni budete.”/El-Bekare ,185/
“O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili.” /El-Bekare:183/ “Određen broj dana; a onome od vas koji je bolestan ili na putu bude, isti broj drugih dana (napostiti).Onima koji ga teško podnose, otkup je da siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A neka znate, bolje vam je da postite.”/El-Bekare,184/
Iz ovog kur'anskog kazivanja jasno je da je Kur'an objavljen u ramazanu, krunskom godišnjem vremenu[1], koje je Allah, dž.š., Svojim vlastitim odabirom, odredio za vrijeme u kome će razasipati Svoju neizmjernu milost. Kruna Njegove milosti je Kur'an, objavljen u cjelosti do Kuće uzvišenosti na Dunjalučkom nebu[2] u Noći Božijeg određenja (Lejletul-Kadr) odakle je počelo postupno objavljivanje, također u Noći Božijeg određenja. Prema tome ramazan je mjesec Kur'ana a Kur'an je najviši izliv Božije milosti jer je putokaz ljudima, jasan pokazatelj pravog puta, koji jasno razlučuje dobro od zla, pravi put od stranputice, istinu od zablude. Ima li veće sreće izgubljenom u mrkloj noći od pojave svjetla dana kada mu se otvore vidici i krene željenom cilju. A Kur'an je svjetlo koje osvjetljava put u tminama ovozemnog života do krajnjeg cilja, džennetske nagrade i duhovnog smiraja.
Ramazan je i vrijeme obaveznog posta. Dozvoljeno je da ga ne poste putnici i bolesni ili oni koji su spriječeni nekim drugim opravdanim razlogom ali su dužni napostiti dan za dan. Hronični bolesnici oboljeli od bolesti koja im prestavlja stalnu smetnju u postu, dužni su se otkupiti fidijom, odnosno za svaki propušteni dan dati iznos u vrijednosti dnevnog obroka a ko drage volje da više, to je za njega bolje, a najbolje je postiti kako bi se bogobojaznost postigla.
Ovim se ukazuje na smisao i cilj posta. Svjesno i voljno odricanje od egzistencijalnih i drugih ljudskih potreba, spremnost žrtvovanja u ime Allaha, dž.š., što u suštini nije potrebno Allahu, dž.š., ali svakako jeste čovjeku jer postom snaži vlastiti karakter, moralnu kategoriju svojstvenu samo čovjeku, ono po čemu se jasno odvaja od drugih bića. Post je ispit snage karaktera, duhovni i tjelesni trening koji samo trenutno slabi ili zamara postača baš kao i sportistu kondicioni trening a u suštini jača i priprema za dobre rezultate. I kako god dobro pripremljen sportista ima veću snagu i izdržljivost od nepripremljenog tako i postač, duhovno i tjelesno pripremljen lakše će podnijeti životne poteškoće od nepostača.
Postom se spoznaje vrijednost Božijih blagodati koje stvorio i dao čovjeku na uživanje a da ničim prije to nije zaslužio. Samo postač iscrpljen žeđu spoznaje stvarnu veličinu i vrijednost blagodati vode, te blagoslovljene tečnosti kojom se utoljava žeđ, navodnavaju usjevi i voćnaci, sprema hrana i odstranjuje nečistoća. Samo postač spoznaje blagodat hrane u prediftarskom isčekivanju. To su trenutci veličanstvenog iskustva kojih se postač nizašta ne bi odrekao. Doživljeni post je iskustvo koje je teško ispričati. U njemu se u uživa a i najskromnija iftarska sofra je gozba za postača a svaki iftar trenuzak neizrecive radosti i sreće.
Intencija posta je da odgaja, moralno uzdiže, usavršava ljudske vrijednosti, jača solidarnost, blagost a ne da bude razlog nervozi, namrgođenosti i ljutnji. Poslanik, a.s., savjetuje da kada nas neko izaziva odgovorimo, „Ja postim.“ Treba trenirati kontrolu izliva neraspoloženja i da sa lica postača izbija svjetlost, blagost i pozitivna energija. Razvedrimo se previše je namrgođenih lica.
Ramazan ima kodeks ponašanja i neprimjereno je javno piti i jesti tokom dana makar bili i oslobođeni posta. Ima li uopšte smisla govoriti o onima koji bez ikakvog razloga ne poste i to javno pokazuju. Javno nepostiti je čin koji se ranije tretirao kao sramota a sramota se krije. Doskočica „Kad zna Bog neka zna i narod“ nije nimalo mudra i sa stanovišta intime nije uopšte branjiva. Ni kod Boga nisu isti oni koji kriju i oni koji javno demonstriraju svoj nemar prema postu. Oni su loš primjer koji bi mogao uticati da se i drugi povode za njima a time će ponijeti teret dvostruke odgovornosti na Sudnjem danu.
Trajanje posta je mjesec dana, mjesec ramazana i s tim se postiže određeni efekat kao što se postiže terapijom za liječenje bolesti. Terapija mora da bude u cjelosti izvršena da bi se postigao željeni rezultat u liječenju. Tako je i sa postom. Postiti pola ramazna ili koji dan, nije da nema nikakve koristi po onoj narodnoj „bolje išta nego ništa“ ali je ponekad bolje ne počinjati terapiju u liječenju ako se neće sprovesti u potpunosti. Post je obaveza i s tom namjerom i nijetom se posti, da se izvrši ono čime nas je Allah, dž.š., zadužio a ne radi sreće, zdravlja, radi dijete ili nekih drugih ovosvjetskih želja. To će sve samo po sebi doći. Iskreni postač ima dovu koju Allah, dž.š., ne odbija. To je inače oružje vjernika a osobito postača. Postimo tako da nam post bude Božiji a Bog će zasluženo nagraditi postača. Konačno i san postača je ibadet.
Ramazan je i mjesec sadekatul-fitra i zekata, materijalnih izdvajanja, za korist drugih a u ime Allaha. Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini kao i u dijaspori, na temelju fetve koja je donešena, prikuplja ova sredstva za Bejtul-mal, fond Islamske zajednice koji se raspoređuje prema prioritetima. Do sada se, u najvećem iznosu, iz ovog fonda izdvajalo za izdržavanje obrazovnih institucija i a nakon rata i u svrhe solidarisanja sa povratničkim džematima. Od ove godine prioritetno se stavilo težište na povratničke džemate jer je od izuzetne važnosti da povratnički džemati funkcionišu. Islamska zajednica sa svojim džematima je, skoro jedini vid organiziranosti Bošnjaka na tim prostorima a imami su stvarno prisutni na terenu sa svojim porodicama a svoju djecu šalju u škole i Svetog Save i Svetog Ante i u škole drugih svetih sa kršćanskim obilježjima koja često trpe i razne uvrede i teže povrede osnovnih ljudskih prava. I uglavnom samo kroz ovaj oblik organiziranosti opstoje Bošnjaci u povratničkim mjestima. Zato je od izuzetne važnosti usmjeriti sredstva zekata i sadekatul-fitra u fond Bejtul-mala da se na planski i organiziran način pomažu Bošnjaci u svojim povratničkim mjestima. Nadam se da će mo ovo ispravno razumjeti a nije prvi put kroz povijest Bošnjaka da Islamska zajednica igra ključnu ulogu u čuvanju vjere, bošnjačkog identiteta, bošnjačkih kulturnih vrijednosti, Bosnaskog jezika i drugih bitnih osobenosti Bošnjaka.
Islamska zajednica je u povjesti od 130 godina pravila najmanje grešaka prema svom narodu, čvrsto bila uz njega bez prekidanja kontinuiteta. Političke opcije i režimi su se smjenjivali a Islamska zajenica je u duhu izreke „Tiha voda brijeg valja“ tiho a kadkada i neprimjetno ostvarivala uslove opstanka Bošnjaka. Islamska zajednica je nešto bez čega ne mogu Bošnjaci jer Bošnjaci samo Islamsku zajednicu imaju jedan kroz jedan.
Prije nego ponovim čestitku za nastupajuće mubarek ramazanske dane navešću nekoliko predaja od Poslanika, a.s., o ramazanu i njegovim ibadetima a u kojima kaže:
«Ljudi, prikučio vam se častan mjesec, mjesec blagoslova, sreće i napredka, mjesec u kojem je noć Lejletul-kadr, koja je vrijednija od hiljadu mjeseci! Allah vam je naredio da postite obdan a noći ramazanske da provodite u ibadetu. Ko obavi nafilu uz ramazan kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu, a ko obavi farz uz ramazan kao da je obavio sedamdeset farzova izvan ramazana. Ramazan je mjesec strpljivosti, a nagrada za strpljivost je Džennet. To je mjesec međusobnog ispomaganja muslimana, mjesec u kome se uvećavaju prihodi i opskrba vjernicima. Posebno praktikujte uz ramazan četiri stvari: dvije kojima ćete zadovoljiti svoga Stvoritelja i dvije bez kojih vi nikako ne možete. One sa kojima će te zadovoljiti Stvoritelja su stalno ponavljanje kelimei-šehadeta i istigfara. A ono bez čega vi nikako ne možete jeste da molite Allaha za Džennet i tražite spas od Džehennema. Ko priredi iftar postaču, imaće za to nagradu kao da je roba oslobodio i biće mu oprošteni svi manji grijesi učinjeni prema Allahu, džellešanuhu.» (Musned)[3]
«Kada se pojavi mlađak mjeseca posta zasvijetli se Božiji Arš i Kjurs, a meleki i sve što je među njima govore: «Blago ummetu Muhammedovu! Kakvu im je samo počast Allah priredio!» Za njih traži oprosta i Sunce i Mjesec, zvijezde i sve što je na nebesima. I ptice u zraku, ribe u vodi i sve što ima dušu na Zemlji, neprestano, noću i danju, osim šejtana, neka je na njih proklestvo. Kada postači osvanu, Allah ni jednog ne ostavi a da mu ne oprosti. Allah, džellešanuhu, naredi melekima da čine salevate i da slavu traže postačima u ramazanu, jer mjesec posta je mjesec rahmeta i magfireta.» (Haber hadis)[4]
Na temelju navedenih hadisa a posmatrano u simboličkoj ravni, ramazan je jedno posebno godišnje doba u kome drvo izobilnih blagodati istovremeno behara i zrije te svojim plodovima i beharom opija intimu, um, srce, dušu, razum, sluh, vid i okus svakog vjernika. To je i prirodno jer se miris ramzana oglašava u dubini muslimanske duše. Samo muslimansko srce može osjetiti miris i ljepotu ramazana jer njegove mirise ne raznose vjetrovi nego osvježavajući povjetarci sehurske zore kada se muslimansko srce priprema za susret sa novim danom posta, čija dnevna svjetlost kao toplota sunčanog dana taj miris čini još opojnijim. Vrhunac tog mirisa svakako je ezanima zanosna najava iftara. Zato samo iskreni vjernik prepoznaje njegove mirise jer snaga vjere određuje intezitet doživljaja ljepote šehadeta, namaza, posta, sehura, iftara, mukabela, bajrama, džennetskih ljepota.
Molim Uzvišenog Allaha da nam olakša ramazanski ibadet posta, da osjetimo mirise ramazana i da iz njega izađemo bolji, jači, zadovoljniji i sretniji nego što smo ušli.
Ramazan šerif mubarek olsun.
SMAJO MUSTAFIĆ
[1] Sintagma ramazansko vrijeme preuzeta iz rada «Duh ramazanskog vremena» prof. dr. Rešida Hafizovića. GLASNIK RIZ-a br. 10-12. Str. 369.
[2] Ibn Kesir, Tefsirul-Kur'anil Azim. Kuvajtsko izdanje 1994, str. 292-293.
[3] «Tako je govorio Muhammed, resulullah». Str. 86. Priredio Ahmed Mehmedović. Tuzla, 1991.
[4] Ibid. Str. 88.