Dan vakifa, se obilježava 26. redžeba, odnosno ove godine u nedjelju 26. januara. Dan vakifa je dan u kome se sjećamo vakifa i njihovih velikih zasluga kako za Islamsku zajednicu i muslimane tako uopšte za društvo na našim prostorima.
Vakuf je imao višestruki značaj a poseban učinak vakufa se pokazao na društveno-socijalnoj ravni. Nastanak urbanih sredina je posebno naslonjen na vakuf. Sa gradnjom džamije u nekom mjestu uz džamiju se sagrade dućani od čijih kirija se održava džamija. Radi abdesta dovedi se voda. Kada prorade dućani uveća se broj stanovnika. Radi čistoće kaldrmišu se ulice i sokaci. Sve to povećava broj novih domaćinstava koja trebaju i neko obrazovanje pa se pored mekteba grade i medrese. Sa medresama se ponovo povećava broj dućana od čije dobiti se izdržavaju. Da bi se lakše vremenski orijentisali grade se i sahat kule a uz kule musafirhane i hamami koji su potrebni za prolaznike, radnike kožare i druge da se okupaju. Time se već zaokružilo urbano naselje čaršijskog tipa koje se lagano širi na mahale i nove džamije, javne česme i ostalu prateću infrastrukturu. Ponosni smo da su zahvaljujući vakifima i vakufima nicale brojne čaršije koje su nerijetko prerastale u veća urbana naselja u vjersko, poslovne i administrativne centre. Istina u našoj povjesti zabilježena su velika stradanja i uništavanja vakufa usljed raznih društvenih i političkim promjena.
Sa dolaskom Austro-ugarske napravljena je velika šteta vakufima iako je zaustavljen njen nekorektan odnos sa pokretom Vakufsko-mearifetske borbe za autonomiju. Međutim agrarna reforma Kraljevine Jugoslavije izbrisala nanijela puno više štete vakufu čije je velike zemljišne i šumske posjede širom Bosne i Hercegovine oduzimala i dodjeljivala srpskom stanovništvu ili stavljala u državni posjed. Pored vakufske imovine na udaru se našla i privatna imovina koja je na silu otimana i također dodjelivana srpskom stanovništvu. Iako nepovoljno, i ovo vrijeme je zabilježilo unapređenje vakufske imovine naročito u većim muslimanskim centrima.
Drugi svjetski rat je obilježen kao veoma nepovoljan za vakufsku imovinu koja je uništavana u ratnim dejstvima ali i u zločinačkim pohodima četnika i drugih vojski sa pomanjkanjem vojne discipline.
Najveći udar na vakufsku imovinu i Islamska zajednica uslijedio je nakon Drugog svjetskog rata. Ideološki ostrašćena vlast je planski i neplanski slabila Islamsku zajednicu uz veoma tešku ideološku propagandu protiv iIslamske zajednice kako bi izgubila ugled i uticaj u muslimanskom narodu. Čudo je da je i pored tolikog nasilja nad vakufima i Islamskom zajednicom vakuf i vakufska imovina preživjela i dočekala ove generacije. I tada, možda u najtežem vremenu vakifi su brinuli o svojoj zajednici. I pored toga što je sistem uništavao njihovo dobro oni su i dalje davali. Zato se prisjećamo vakufa. To je naša obaveza prema njima jer oni su gledali dalekovido, vizionarski i bili spremni da potroše svu svoju imovinu za očuvanje islama. Znali su ako se ugasi Islamska zajednica da njihovi potomci neće imati priliku da upoznaju islam i njegovo svjetlo.
