Gornja Orahovica 1 je jedan od dva džemata koji egzistira na području MZ G. Orahovica, udaljen 15-ak km od Gračanice. Stara Orahovička džamija u Rijeci bila je prvobitno središte vjerskog života kako Orahovice, tako i okolnih naselja. Od sredine XIX. stoljeća, međutim, Orahovica će dobiti još jednu džamiju, vakuf Sulejman‐bega Gazibegovića, po kojem je ona i prozvana Sulejmanbegovom ili Begovom džamijom. Pod tim se imenom u vakufskim dokumentima spominje sve do sredine XX. stoljeća. Vakif i osnivač džamije, Sulejman‐beg Gazibegović, bio je sin Mehmed‐bega. Kako nije imao vlastitih potomaka, odlučio je da dio imovine izdvoji za gradnju džamije, te uspostavu njezina vakufa. Za potrebe izdržavanja džamije, Sulejman‐beg je uvakufio jednu kuću, te više zemljišnih parcela: šljivik i oranicu Lipovac, šljivik Gornju bašču, zemljište Greblje i, konačno, šljivik i livadu okolo džamije. Vakufska zemljišta su izdavana u godišnji zakup i ʺpod idžaruʺ, a o od prihoda su se izdržavali imam i mujezin, te mutevelija kao upravitelj vakufa. Sulejman‐begova džamija je sagrađena 1847. godine, o čemu svjedoči sačuvani tarih (natpis), koji je stajao iznad njenih vrata. Kao takva, ona je služila i gotovo čitavo stoljeće, sve do 1937. godine, kada su mještani odlučili da je usljed dotrajalosti obnove.
Stara je Sulejman‐begova džamija do temelja porušena, te se krenulo sa izgradnjom nove. Na insistiranje tadašnjeg imama, Omer ef. Nurikića, sačuvan je tarih sa stare džamije – zapravo, on je pronađen u njezinim ruševinama, pošto je Omer ef. upozorio mještane da bi izgradnja nove džamije na Sulejman‐begovom vakufu bez njegova tariha bila grijeh. Godine 1971., džamija je po drugi put nanovo sagrađena, veća i prostranija. Tarih za nju je spjevao pjesnik i arabista Muhamed Seid Mašić iz Gračanice, u kojemu je, na arapskom jeziku i u pjesničkoj formi, ukratko prikazao čitav historijat džamije, davši u završnom stihu (šah‐bejtu), kada se vrijednost arapskih slova preračuna u brojeve, i godinu njezine gradnje. Uz ovaj tarih, s desne i lijeve strane, postavljena su i dva stara tariha– onaj originalni, Sulejman‐begov, te onaj iz 1937. godine, a na oba su naknadno upisane godine obnove džamije. To je, koliko nam je poznato, jedinstven slučaj na gračaničkom području, pa i u ovom dijelu Bosne.
Od 1996. Godine u G. Orahovici dolazi do osnivanja još jednog džemata pa se džemat oko postojeće džamije od tada naziva džemat Gornja Orahovica 1. U posljednjih 10-ak godina urađeno je mnogo na rekonstrukciji i modernizaciji džamijskog prostora a posljednja akcija rekonstrukcije munare i džamijskog eksterijera je u toku. Mnogi istaknuti alimi su službovali u ovom džematu poput Omer ef. Nurikića, Ibrahim ef. Sinanovića, a jedan kratak period službu imama, hatiba i muallima obavlja dugogodišnji tuzlanski muftija i nekadašnji Reis h. hfz Husein ef. Mujić, inače mještanin Gornje Orahovice. Iz ovog džemata je i nekadašnji vjersko-prosvjetni referent gračančkog odbora IVZ (današnji Medžlis IZ Gračanica) i imam Bijele džamije h. hfz Hasan ef. Mekić. Tu su još i Kasim ef. Osmić te današnji imam Muhamed ef. Sinanović koji je na dužnosti imama u Gornjoj Orahovici 1 od 1998. godine. Muhamed ef. Sinanović također je mještanin Gornje Orahovice i to mu je ujedno i jedina služba u islamskoj zajednici.