TI SA SVAKIM LIJEPO A NEZNALICA SE KLONI
خُذِ الْعَفْوَ وَأْمُرْ بِالْعُرْفِ وَأَعْرِضْ عَنِ الْجَاهِلِينَ
“Ti sa svakim – lijepo! i traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!” (El-Earaf, 199)
Promišljajući ovu predivnu Božiju poruku utisnutu na stranicama autentične Božije Knjige, sukladno hadiskom tekstu u kojem Poslanik, a.s., nakon njezinog objavljivanja pita Džibrila: “Šta je ovo, Džibrile?” a on mu je odgovorio: “Allah ti naređuje da oprostiš onom ko ti nepravdu nanese, da daš onom ko tebi ne da i da odeš onom ko tebi ne dolazi”, razviđa se sadržajno bogastvo islamskog odgoja i ponašanja, čiji vrijednosni sustav odnosa prema sveukupnom obziru stvorenih svjetova upotpunjuje velikodušno praštanje, bezinteresna solidarnost i uljudno uvažavanja.
Čovjekov odnos prema drugima je najbolji pokazatelj stupnja edeba ili uljudnosti. Budući da se odgoj manifestira u svim segmentima ljudskog postupanja i u njegovom cjeloživotnom postupanju, bilo bi preusko zahvatanje ovoga pitanja ograničenog na postupanje samo prema ljudima. On neizostavno uključuje i odnos prema životinjama, biljkama, mineralima, vodi, zraku, odnosno prirodi ili nebesima i Zemlji, uopšte.
Promišljanje Objave kao Božijeg objaviteljskog očitovanja Svojom Božanskom riječi na stranicama Knjige a kosmosa kao Božijeg stvoriteljskog očitovanje Svojom stvoriteljskom moći na stranicama prirode, nedvojbeno nas upućuje na odnos prema prirodi s punim poštovanja, baš kakav je odnos prema Svetom tekstu Kur'ana.
Da bi uticaj na druge bio potpun potrebno je proći kroz duhovno oblikovanje i zrenje, ono isto koje su prolazili ashabi Poslanika, a.s., i svojim postupcima, uz Poslanika, a.s., ostali trajan uzor iz kojeg se crpi neizmjerna duhovna snaga i volja. Ovo je nepresušni izvor iz kojeg se napaja svaka iskrena muslimanska duša, jer izlišno je i govoriti o vrlini na koju nas upućuje Uzvišeni Allah, dž.š., bez iskrenog vjerovanja koje se definira kao ihsan, kada je vjerovanje ne samo u svijesti nego i u podsvijesti, kao genetski usađeni kód uvijek prisutan, pa i u snu. Zato je i „san postača ibadet“, jer post dovodi postača do vrhunca iskrene predanosti Bogu, koje se postom kodira i trajno urezuje u smirenoj duši postača.
Čovjek nijednog trenutka ne smije zaboraviti postupanje prema sebi. Uvidom u hadisku riznicu dobre riječi pronalazimo i sintagmu „najveći džihad“, koju je Poslanik, a.s., upotrijebio u kontekstu borbe sa svojim nefsom bez koje nema duhovnog profila koji će moći oprostiti nanesenu nepravdu, bezinteresno davati i uljudno uvažavati.
A da bi mogao davati mora imati. Iz duhovne praznine se nema šta ponuditi osim malodušnosti, sebičnosti i oholosti a ovaj kur'anski i hadiski tekst ukazuju na velikodušnost, dobrohotnost i saosjećanost čemu je stanište ispunjena, smirena duša. Zato je važan obračun sa samim sobom, profilisanje naravi koja će sa svakim lijepo, na šta nas upućuje Allah, dž.š. Biti živa riječ koja svojim postupcima govori i zasluženi i stvarni uzor na koga se ugleda. Prave vrijednosti počivaju na dobrim namjerama a dobre namjere na iskrenosti a iskrenost na ihsanu. Na ovim vrijenostima se profiliše moralni lik koji nije nivoa umišljenih autoriteta, primitivaca, svađalica, zlonamjernih kritičara i polemičara, kojima je rasprava željena ukazana pažnja kojom ostvaruju svoju umišljenu bitnost od kojih se ne može očekivati postupak sa svakim lijepo.
Ovo posebno dolazi do izražaja sa stupanjem društvenih mreža na medijsku scenu, kada se otvorio prostor bez filtera i cenzure neostvarenim i dokonim predatorima koji vrebaju svaku priliku da zlonamjerno napadaju i da se razmećući „velikim idejama“ bez imalo ukusa i lijepog postupka.
Dobronamjerno ustrajavanje na istini uz poštivanje kulture dijaloga bez vrijeđanja i svrstavanja u one koji nekulturom dijaloga sebično liječe vlastite frustracije i ostvaruju privid sopstvene bitnosti bez trunke društvene odgovornosti i dobronamjernosti, vrhunsko je dobro djelo. Društvene mreže se mogu iskoristiti za dobru riječ koja može biti spasonosno uže mnogim koji su razvikanim lažima i drekom, ogovaranjem i tračom, zaronili u najdublje ponore primitivizma, a čiji komentari na društvenim mrežama dodiruju zonu sumraka, a zdrav razum staje pred silinom poremećenosti mentalnog sklopa i zamračenosti uma.
Završiti ovu hutbu, najbolje je, kao što je i započeta kur'anskim dobrim govorom ti sa svakim lijepo, kao spasonosnim užetom koje daje nadu i izlaz. A nema lijepog postupka bez iskrenosti, jer je samo istina trajna vrijednost, a laž je po naravi kratkotrajna obmana i kao savremena čarolija (sihir) prisutna u mnogim medijima a u službi raznih interesa i projekata, kao što su čarobnjaštvo ili donedavno režimski mediji bili u službi obogoličenja vladara kojima se klelo i klanjalo kao bogovima, što je degradacija istine i ljudske ličnosti, jer laž je i onda kada nas zadivi laž, koja ne može ponuditi ostvarenje kur'anske sintagme ti sa svakim lijepo.
Gospodaru obdari nas istinom i iskrenošću da izvršimo ono čime si nas zadužio i postupamo sa svakim lijepo, onako kako je to najbolje i nama i drugima. Amin!
Smajo Mustafić
